Kako se igra bridž?

Bridž je kartaška igra uvrštena u misaone sportove, te priznata od Hrvatskog olimpijskog odbora i međunarodnih sportskih organizacija.

Bridž se u Hrvatskoj igra u osamnaest klubova od kojih je sedam u Zagrebu, dok su ostali razmješteni diljem zemlje – od Dubrovnika, Splita, Zadra, Rijeke, Pakraca i brojnih drugih.

Bridž se igra privatno, ali i na internetu te nosi titulu najinteresantnije i najizazovnije (kartaške) igre koju nije moguće u potpunosti savladati, a jedna je od rijetkih igara u kojoj čovjek još uvijek dominira nad umjetnom inteligencijom.

Većina igrača bridž nauči igrati na tečajevima koje organiziraju klubovi, škole i fakulteti.

Pravila bridža ukratko

Interesantno je napomenuti da je u turnirskom bridžu faktor sreće sveden na minimum jer se rezultat ostvaren za nekim stolom uspoređuje s rezultatima na drugim stolovima s identičnim kartama.

To se postiže posebnim kutijicama (bordovima) u koje svaki igrač pospremi svoje karte nakon što odigra dijeljenje.

Dakle, igrači igraju s istim kartama, a po završetku meča rezultati se uspoređuju.

Bridž se igra sa standardnim špilom od 52 karte koje se podijele između četiri igrača tako da svaki igrač dobije po 13 karata.

Bridž se, kao npr. bela, igra u paru, a partneri sjede nasuprot jedan drugom.

Bridž je, poput preferansa, igra štihova.

Partija bridža sastoji se od licitacije i igre.

Jedna partija traje 5 do 10 minuta, a meč se obično sastoji od 10-20 partija.

Licitacija je slična zvanju u beli, ali se, u pravilu, sastoji od niza licita kojim se između partnera razmjenjuju informacije kako bi se odredio adut i broj štihova koje će par napraviti.

Tijekom licitacije, igrači u paru međusobno opisuju karte koje imaju i procjenjuju odgovara li im više igrati bez aduta ili odabrati neku boju koja će biti adut (recimo, pik).

Logično, što više karata imaju u nekoj boji, to će prije odlučiti da ta boja bude adut.

Uz to, igrači se tijekom licitacije obvezuju da će u igri napraviti određeni broj štihova: što jače karte imaju, to je veći broj štihova izgledniji.

Kada se igrači licitacijom obvežu na veći broj štihova, a te štihove u igri i naprave, onda dobivaju više poena, nego kada se obvežu na manji broj štihova.

Drugim riječima, isti broj napravljenih štihova nosi više ili manje poena, ovisno o tome je li izlicitiran.

Nakon licitacije slijedi igra.

Par koji je tijekom licitacije obećao da će napraviti veći broj štihova izvodi igru.

Štih nosi najveća karta u boji prve karte štiha ili najveći adut. Za razliku od bele, igrači ne moraju igrati ibera, niti rezati štih adutom.

Dakle, jedino pravilo u igri jest da trebamo slijediti boju prve karte štiha, ako je imamo.

Svaka partija ima 13 štihova i uvijek je bolje napraviti što više štihova. Međutim, naročito je važno da se napravi barem onoliko štihova koliko je zadano licitacijom, dok je protivnicima cilj da nas u tome spriječe.

U nastavku ćemo pokušati malo detaljnije objasniti osnove elemente bridža.

Što nam je potrebno za partiju bridža?

Za partiju bridža nije potrebno puno.

Dovoljan je jedan standardni špil od 52 karte i četvero ljudi budući da se bridž igra u parovima.

Igrači istog para sjede jedan nasuprot drugome i označavaju se prema stranama svijeta na engleskom jeziku (North – South – West – East). Partneri su uvijek North i South te West i East.

Dijeljenje karata u bridžu

U prvoj partiji djelitelj je North, u drugoj East, u trećoj South, a u četvrtoj West pa potom ispočetka.

Igrač koji je djelitelj promiješa karte i dijeli jednu po jednu u krug u smjeru kazaljke na satu dok ne podijeli sve karte.

Svaki igrač uzima svoje karte i ne smije ih pokazivati partneru niti protivnicima.

Vrijednost karata u bridžu

Prije svega, igrači dobivene karte moraju posložiti po bojama (pik ♠ , herc ♥, karo ♦ i tref ♣) i jačini.

Pik i herc zajedničkim imenom nazivaju se majori, a tref i karo se nazivaju minori. Ova razlika važna je za zbrajanje rezultata na kraju svakog kruga.

Posloži karte tako da ih grupiraš prema boji, a unutar svake boje karte posloži po jačini. U bridžu nema neintuitivnih pravila jačine karata kao u beli, već je najslabija karta dvojka, a najjača as.

Dakle, ako si u startu imao:

♦2, ♥6, ♥Q, ♣10, ♠4, ♥J, ♣A, ♠K, ♦6, ♦5, ♥8, ♣3, ♣7,

kada to posložiš dobiješ:

♠K, ♠4; ♥Q, ♥J, ♥8, ♥6; ♣A, ♣10, ♣7, ♣3, ♦6, ♦5, ♦2;

ili pravi bridž dijagram kakav nalazimo u svim knjigama:

♠ K 4

♥ Q J 8 6

♦ 6 5 2

♣ A 10 7 3

Bridž dijagrami omogućuju nam jednostavno prikazivanje partija.

Ovako posložene karte jednog igrača zovu se list.

Licitacija u bridžu

Licitacija je kodirana razmjena informacija kojoj je cilj opisati partneru svoj list, ali i spriječiti protivnike da razmijene informacije.

Budući da ne smijemo partneru reći: imam četiri pika, tri herca, as karo i slično, postoje razrađeni dogovori sporazumijevanja među igračima u paru koji omogućuju da se dođe do optimalnog kontrakta.

Kontrakt je zadnji licit u partiji kojim je određno igra li se u adutu (i kojem) ili bezadutu te koliko štihova treba napraviti.

Tijekom licitacije, partneri su razmijenili informacije o svojim listovima i na temelju toga odlučili o kontraktu.

Osnove takvih dogovora mogu se saznati na tečajevima.

Licitacija se odvija kružno, u smjeru kazaljke na satu, gdje svaki igrač, kada na njega dođe red može ili licitirati ili pasirati.

Pass generalno znači da igrač nema baš puno visokih karata, te da nije zainteresiran za licitaciju.

Protivnike možemo i kontrirati kada mislimo da će napraviti manje štihova nego što je određeno kontraktom, a protivničku kontru možemo rekontrirati ako mislimo da ćemo napraviti barem onoliko štihova koliko je određeno kontraktom.

Licitaciju uvijek započinje djelitelj.

Na prikazu je 16 dijeljenja s označenim djeliteljem (podcrtano) i strateškom pozicijom svakog para.

Svakih 16 dijeljenja ovaj uzorak se ponavlja.

Strateška pozicija para može biti zelena ili crvena, a važna je kod obračuna rezultata.

U crvenoj poziciji su, generalno, ulozi veći.

Više o starteškoj poziciji možeš pronaći u poglavlju o obračunu na kraju ovog teksta.

Nivoi u licitaciji

Nivo koji smo izlicitirali određuje koliko štihova trebamo napraviti da bismo prošli.

Igranje na višim nivoima donosi više bodova, ali samo ako napravimo barem onoliko štihova koliko smo obećali licitacijom.

Broj štihova koje trebamo napraviti uvijek se može izračunati tako da na izlicitirani nivo dodamo šest.

Ukupno je sedam nivoa na kojima se može licitirati.

Na svakom nivou je pet denominacija (četiri boje i bezadut).

Licitacija se sastoji od licita.

Licit se sastoji od denominacije (tref, karo, herc, pik i bezadut (NT, no trump) i nivoa (1-7).

Tijek licitacije

Jedino formalno pravilo u licitaciji jest da se ona mora odvijati uzlazno: najniži nivo je prvi, najviši sedmi, a unutar svakog nivoa najniža boja je tref, zatim karo, herc, pik, pa bezadut.

To znači da, na primjer, ako je netko licitirao 2 karo, niti jedan igrač kasnije ne smije licitirati ništa na nivou jedan, niti 2 tref, ali smije licitirati 2 herc, 2 pik, 2NT i sve licite na višim nivoima.

Tijekom licitacije igrač smije licitirati više puta i kombinacijom tih licita detaljno opisuje svoju kartu.

Licitacija je završena kada tri igrača za redom pasiraju, pod uvjetom da je svaki igrač imao priliku licitirati barem jednom.

Zadnji licit postaje kontrakt i on određuje:

1. Koja strana izvodi kontrakt (ona koja je licitirala zadnji licit).
2. Igra li se u adutu ili bezadutu (denominacija kontrakta)
3. Tko je izvođač (onaj igrač koji je prvi licitirao denominaciju kontrakta)
4. Koliko štihova treba napraviti da bi prošao (nivo kontrakta +6)

Igra

Kada je licitacija završena počinje igra.

Cilj igre jest napraviti barem onoliko štihova koliko je obećano kontraktom.

Svi štihovi vrijede jednako, bez obzira koje karte su u njima.

Svejedno je jesi li štih uzeo ti ili tvoj partner.

Štih uzima najveća karta u boji prve karte štiha.

Ako je kontrakt adutski, i ako neki od igrača više nemaju boju prve karte štiha, te su odlučili igrati aduta – štih će uzeti najjači adut.

Jedino pravilo jest da svaki igrač mora dodati kartu u boji prve karte svakog štiha ako je ima.

Igrač koji je uzeo prethodni štih, igra prvu kartu idućeg štiha.

Prvu kartu prvog štiha u partiji igra igrač koji sjedi lijevo od izvođača.

Nakon što je ta prva karta u partiji odigrana (zove se ataka), partner izvođača spušta svoje karte na stol tako da ih svi vide.

Do kraja partije izvođač igra sa svojim kartama i sa kartama partnera koje su izložene na stolu.

Izvođač nastoji napraviti (sa svojim i partnerovim kartama) barem onoliko štihova koliko je izlicitirano (određeno kontraktom).

Obračun rezultata u bridžu

Na svakom dijeljenju rezultat će upisati samo jedan par i to onaj koji je ili (a) izlicitirao kontrakt i napravio barem onoliko štihova koliko je kontraktom zadano; ili (b) onemogućio protivnike da naprave broj štihova koji su izlicitirali.

Dakle, ako North-South igraju 3 pika i naprave 9 i više štihova, poeni će se upisati njima, ali ako naprave 8 ili manje štihova, poene će dobiti protivnici.

Kako se to obračunava, opisano je u nastavku.

Kontrakte dijelimo u četiri kategorije s obzirom na veličinu nagrada, tj. bonusa koje ćemo dobiti ako ih izlicitramo i napravimo

1. Parcijalci
   To su kontrakti na nižim nivoima koji imaju malu vrijednost (zeleno u tablici)
2. Manše
   Za manše dobivamo relativno puno poena za ne prevelik broj štihova. (ljubičasto u tablici)
3. Mali slemovi
   Svi se igraju na 6. Nivou i treba napraviti 12 štihova, a nagrada je velika. (žuto u tablici)
4. Veliki slemovi
   Najviši kontrakti gdje treba uzeti svih 13 štihova. (crveno u tablici).

Napravljeni kontrakti različito vrijede ovisno o tome jesmo li “crveni” ili “zeleni”, a isto tako različito koštaju padovi kada smo crveni ili zeleni. U crvenoj poziciji kontrakti vrijede više, ali su i padovi skuplji, a u zelenoj obrnuto.

Rezultat obračunavamo s obzirom na izlicitirani kontrakt i jesmo li crveni ili zeleni.

1. Izvođač je napravio kontrakt

U ovom slučaju rezultat je vrijednost štihova plus vrijednost kontrakta (prema tablici)

Prvih šest štihova nema nikakvu vrijednost, svaki idući vrijedi:

U minorima: svaki štih od 7. na dalje vrijedi 20 poena
U majorima: svaki štih od 7. na dalje vrijedi 30 poena
U bezadutu: 7. štih vrijedi 40 poena, a svi naknadni 30 poena

Na primjer, ako smo izlicitirali 2 herc i napravili 8 štihova, rezultat će biti 2×30 (vrijednost štihova) + 50 (nagrada za parcijalac) = 110.

Ako smo izlicitirali 2 herca i napravili 10 štihova rezultat će biti 4×30+50=170.

Međutim, ako smo izlicitirali 4 herca, i napravili 10 štihova rezultat je značajno veći i ovisi o strateškoj poziciji.

U zelenoj manši on iznosi 4×30+300=420, a u crvenoj 4×30+500=620 jer je bonus za manšu u crvenoj 500, a u zelenoj 300 prema tablici.

Ako napravimo kontrakt u kontri svaki štih od 7. do razine kontrakta vrijedi dvostruko, a ako napravimo kontrakt u rekontri vrijedi četverostruko.

Svaki kontrirani iberštih vrijedi 100 u zelenoj i 200 u crvenoj, a rekontrirani 200 u zelenoj i 400 u crvenoj.

Osim toga, ako kontriramo parcijalac, a zbroj re/kontriranih štihova (bez ibera) dosegne 100, dobivamo nagradu za manšu.

Za početnike najbolje je koristiti neki izvor koji može pomoći pri obračunu rezultata u bridžu dok iskusniji igrači ovo znaju napamet.

2. Izvođač je pao kontrakt

Kažimo da je zvođač je pao (nije napravio) kontrakt kada napravi manje štihova negoli što je obećao licitacijom.

Ako je izvođač pao kontrakt, poene dobivaju protivnici.

Rezultat koji će protivnici upisati kada izvođač padne ne ovisi o kontraktu koji je igrao već o broju underštihova (štihova manje od onog što je izlicitirano), strateškoj poziciji, te jesu li ga protivnici kontrirali i je li on.

Na primjer, ako smo izlicitirali 4 herca, a napravili 8 štihova, broj underštihova je dva (izlicitirali smo 10 štihova, a napravili 8).

Za vaki underštih u zelenoj naši protivnici upisuju sebi 50, a u crvenoj 100 poena, odnosno možemo to gledati tako da mi upisujemo -50, odnosno -100.

Dakle, ako smo izlicitirali 4 herca, u zelenoj, i napravili sedam štihova, protivnici upisuju 150 (3×50), a ako smo u crvenoj protivnici upisuju 300 (3×100).

U kontri u zelenoj je prvi underštih -100, svaki sljedeći -200, u crvenoj je prvi underštih -200, a svaki sljedeći -300.

U rekontri su padovi još dvostruko skuplji od kontre.

Konačan rezultat u bridžu

Postoji više načina obračunavanja konačnog rezultata.

Najjednostavniji je da se zbroje i usporede ostvareni poeni svakog para nakon nekog, unaprijed dogovorenog, broja odigranih partija (npr. 8 ili 16).

U tom slučaju pobjednik je onaj par čiji je zbroj rezultata veći.

Ukoliko se igra timski bridž (timski meč) uspoređuje se rezultat koji su parovi suprotstavljenih timova ostvarili na svakom od dijeljenja (igrajući s istim kartama).

Te razlike se zbroje kroz čitav meč, a pobjednik je onaj s većim rezultatom.

Dakle, bridž se ne igra, kao bela, do određenog broja poena, već je pobjednik onaj par ili tim, koji na unaprijed dogovorenom broju dijeljenja, skupi više poena.